Kadar pa zapusti nečisti duh človeka, hodi po suhih krajih brez vode in išče pokoja, in ga ne najde. "Pojdem nazaj v dom svoj, od koder sem se vzel." In ko pride tja, ga najde praznega, očejenega in olepšanega. Tedaj odide in vzame s seboj sedem drugih duhov, hujših od sebe, ter gredo vanj in tam prebivajo: in končno stanje tega človeka postane hujše od prejšnjega«
- Mt. 12, 43, 44, 45.
"...Don Lorenzo ni nič drugega kakor učlovečenje hudiča, projekcija realnih izkušenj v daljno renesanso in vseskozi avtentično doživljen."
- Vladimir Bartol
Mistični roman Džan, pisan 1934. ali objavljen tek 1978. godine, jedan je od bisera ruske književnosti dvadesetog veka. Priču o mesiji našeg doba koji spasava svoj narod iz pustinje, Platonov je napisao po porudžbini Maksima Gorkog, za zbornik o nastanku sovjetskih nacija. Iako je preduzeo i putovanje po azijskim delovima Rusije da bi se pripremio za rad, samo delo za njegovog života nije bilo objavljeno.
Reč džan iz naslova na kineskom znači isto što i zen na japanskom, dok je persijsko značenje duša; to je i naziv naroda koji iščezava, izgubljenog nomadskog plemena koje ne vodi poreklo ni od jednog određenog naroda, već ga sačinjavaju ljudi koji su odustali od života i samo nastavljaju da ga žive iz navike.
Glavni junak romana je mladi Nazar Čagatajev, koji posle diplomiranja u Moskvi dobija zadatak da se vrati u rodni kraj i „spasi" svoj narod, „izvede" ga iz pustinja Turkmenistana i Uzbekistana, u raj socijalizma.
Platonovu mističnu odiseju upoređivali su sa Danteovim Paklom, a savremeni čitalac naći će u njoj i dosta sličnosti sa meditativnim filmovima još jednog ruskog majstora, Andreja Tarkovskog.